Odabir Wikipedije
Buda
Sjedeći Buddha, iz kineske dinastije Tang, pokrajina Hebei, ca. 650 CE. Budizam u Kini je od Mahayana tradicije, s popularnim školama danas biti čista zemlja i zen.
U budizmu, Buddha (sanskrtski बुद्mize) je svako biće koje je postalo potpuno probuđeno (prosvijetljeno), trajno je nadvladalo pohlepu, mržnju i neznanje, te je postiglo potpuno oslobođenje od patnje. Budisti smatraju prosvjetljenje, također nazvano nirvana (Pali nibbana), najvišim oblikom sreće. Siddhartha Gautama (Pali Siddhattha Gautama), povijesni osnivač budizma, često se naziva "Buddha", ili "Buda". Riječ buda doslovno znači "probuđeno" ili "ono što je postalo svjesno". To je prošli sudionik sanskrtskog korijenskog budha, što znači "probuditi", "znati" ili "postati svjestan". Buda kao naslov može biti preveden kao "Probuđeni".
Učenja Bude nazivaju se Dharma (Pali: Dhamma). Dharma uči da sva patnja proizlazi iz privrženosti, osobito vezanosti za svjetovne želje. Nirvana se postiže učenjem da postigne mir uma prevladavajući vezanost koju ima za razne materijalne predmete, kao i emocionalne želje kao što su zavist, pohlepa, požuda i ponos.
Uobičajena zabluda gleda Budu kao budistički pandan "Bogu"; Budizam je, međutim, ne-teistički (tj. općenito ne uči postojanje vrhovnog boga stvoritelja (vidi Boga u budizmu) ili ovisi o bilo kojem vrhovnom biću za prosvjetljenje; Buda je vodič i učitelj koji pokazuje put ka nirvana). Uobičajeno prihvaćena definicija pojma "Bog" opisuje biće koje ne samo da vlada nego je zapravo stvorilo svemir (vidi vjerovanje porijekla). Takve ideje i koncepte osporavaju Buda i budisti u mnogim budističkim diskursima. U budizmu vrhovno podrijetlo i tvorac svemira nije bog, već Avidya (neznanje). Budisti pokušavaju rastjerati tu tamu kroz stalnu praksu, suosjećanje i mudrost (poznatu kao prajna).
U Pali Canonu, pojam 'budha' odnosi se na svakoga tko je postao prosvijetljen (tj. probuđen na istinu, ili Dharmu) samostalno, bez učitelja koji bi ukazao na Dharmu, u vrijeme kada učenja o Četiri plemenite istine ili Osmostrukom putu ne postoje u svijetu.
Općenito, budisti ne smatraju da je Siddhartha Gautama jedini Buddha. Pali Canon se odnosi na Gautama Buddha barem jednom kao 28. Buddha (vidi Popis 28 Buddha). Uobičajeno budističko uvjerenje je da će sljedeći Buda biti onaj koji se zove Maitreya (Pali: Metteyya).
Budizam uči da svatko može postati probuđen i doživjeti nirvanu. Theravada budizam uči da ne treba postati Buddha da bi se probudio i iskusio nirvanu, budući da Arahant (sanskrt: Arhat) također ima te osobine. Neki budistički tekstovi (npr. Lotus Sutra) podrazumijevaju da će sva bića u nekom trenutku u vremenu postati Bude.
Vrste Bude
U Pali Canonu, postoje dvije vrste Buddha: samyaksambudddhas (Pali: sammasasambudddhas) i pratyekabuddhas (Pali: paccekabudddhas).
1. Samyaksambudddhas postigne prijateljstvo, a zatim odluči naučiti druge istinu koju su otkrili. Oni vode druge do buđenja podučavajući Dharmu u vremenu ili svijetu gdje je zaboravljena ili nije bila naučena prije. Siddhartha Gautama smatra se samyaksambuddha. (Vidi također popis 28 Buddhas (svi koji su samyaksambudddhas).)
2. Pratyekabudddhas, ponekad zvani 'tihi Buddhas') su slični samyaksambudddhas po tome što postižu nirvanu i stječu iste moći kao samyaksambuddha, ali odluče ne podučavati ono što su otkrili. Smatra se da su drugi samyaksambudddhas u duhovnom razvoju. Oni zaređuju druge; njihova opomena je samo u odnosu na dobro i pravilno ponašanje (abhisamācārikasikkhā). U nekim tekstovima pratyekabuddhas su opisani kao oni koji razumiju Dharmu vlastitim naporima, ali ne dobivaju ni sveznanje ni majstorstvo nad 'plodovima' (phalesu vasībhāvam).
Učenik samyaksambudhe naziva se savaka ("slušatelj" ili "sljedbenik") ili, jednom prosvijetljen, arahant. Ovi pojmovi imaju malo različita značenja ali se svi mogu koristiti za opisivanje prosvijetljenog učenika. Anubuddha je rijetko korišten pojam, ali ga je Buda koristio u Khuddakapathi da se odnosi na one koji postaju Bude nakon što su dobili instrukcije. Prosvijetljeni učenici postižu nirvanu i parinirvanu kao dvije vrste Buddhe učiniti. Arahant je termin koji se najčešće koristi za njih.
Jedan komentar Theravadin iz 12. stoljeća koristi izraz 'savakabuddha' kako bi opisao prosvijetljenog učenika. Prema ovom pismu postoje tri vrste buda. U ovom slučaju, međutim, zajednička definicija značenja riječi buda (kao onaj koji otkriva Dharmu bez učitelja) više se ne primjenjuje. Mainstream Theravadin i Mahayana spisi ne prepoznaju ovaj pojam i navode da postoje samo dvije vrste Buda.
Karakteristike Bude
Devet karakteristike
Budisti meditiraju na (ili razmišljaju) Buddha kao da ima devet karakteristika:
"Blagoslovljeni je:
dostojan jedan
savršeno samoprosvijetljen
ostaje u savršenom znanju
dobro otišao
nenadmašan poznavatelj svijeta
nenadmašan vođa osoba koje treba ukrotiti
učitelj bogova i ljudi
Prosvijetljeni
Blaženi ili sretnik.
Ove karakteristike se često spominju u kanonu Pali, a svakodnevno se pjevaju u mnogim budističkim samostanima.
Duhovna ostvarenja
Sve budističke tradicije drže da je Buda potpuno očistio svoj um od pohlepe, averzije i neznanja, te da ga više ne veže Samsara. Buda je potpuno probuđen i shvatio je krajnju istinu, nedualističku prirodu života, i tako je završio (za sebe) patnju koju neprobuđeni ljudi doživljavaju u životu.
Priroda Bude
Razne budističke škole imaju različita tumačenja o prirodi Bude (vidi dolje).
Pali Canon: Buda je bio čovjek
Iz Pali Canona izlazi pogled da je Buda bio čovjek, obdaren najvećim psihičkim moćima (Kevatta Sutta). Tijelo i um (pet khandha) Bude su nestalni i mijenjaju se, baš kao i tijelo i um običnih ljudi. Međutim, Buda prepoznaje nepromjenjivu prirodu Dharme, koja je vječni princip i bezuvjetan i bezvremenski fenomen. Ovaj pogled je uobičajen u školi Theravada, i drugim ranim budističkim školama.
Vječni Buda u Mahayana budizmu
Neke škole mahayana budizma vjeruju da Buddha više nije u biti ljudsko biće, već je potpuno postao biće drugačijeg reda i da, u svom krajnjem transcendentalnom "tijelo/um" modu kao Dharmakaya, ima vječni i beskonačni život i posjeduje velike i nemjerljive kvalitete. U Mahaparinirvani Sutra Buda izjavljuje: "Nirvana se navodi da vječno boravi. Tathagata [Buda] također tako, vječno ostaje, bez promjena." To je osobito važna metafizička i soteriološka doktrina u Lotus Sutri i Tathagatagarbha Sutrama. Prema Tathagatagarbha Sutrasima, neuspjeh u prepoznavanju Budine vječnosti i - još gore - izravno poricanje te vječnosti, smatra se glavnom preprekom postizanju potpunog buđenja (bodhi).
Bude su često zastupljeni u obliku kipova i slika. Uobičajeno viđeni dizajni uključuju:
sjedi Buddha
Buda koji se spušta
Stojeći Buda
Hotei, pretilo, Smijeh Buddha, obično vidi u Kini (Ova brojka se vjeruje da je prikaz srednjovjekovnog kineskog redovnika koji je povezan s Maitreya, budući Buda, i stoga tehnički nije Buddha slika.)
Emaciated Buddha, koji pokazuje Siddhartha Gautama tijekom njegove ekstremne asketske prakse gladi.
Kip Buddhe prikazan poziva na kišu je poza uobičajena u Laosu.
Oznake
Većina prikaza Bude sadrži određeni broj oznaka, koji se smatraju znakovima njegovog prosvjetljenja. Ovi znakovi variraju regionalno, ali dva su uobičajena:
izbočina na vrhu glave (označava vrhunsku mentalnu oštrinu)
duge uške (označavaju vrhunsku percepciju)
U Pali Canonu često se spominje popis 32 fizičke oznake Buddhe.
Geste ruke
Poze i ručne geste tih kipova, poznatih kao asane i mudre, značajne su za njihovo cjelokupno značenje. Popularnost bilo koje posebne mudre ili asane ima tendenciju da bude specifična za regiju, kao što je Vajra (ili Chi Ken-u) mudra, koja je popularna u Japanu i Koreji, ali se rijetko vidi u Indiji. Drugi su češći; na primjer, Varada (Davanje želja) mudra je česta među stojećim kipovima Bude, osobito kada je povezana s Abhaya (Neustrašivost i zaštita) mudra.